Nakon analize posljednjih podataka, znanstvenici su se slozili da na Marsu ima metana. A jedna skupina tvrdi da bi ga zapravo moglo biti puno vise nego sto to izgleda. Metan je jako zanimljiv zbog toga sto na Zemlji gotovo sav dolazi od zivih bica: od trulecih biljaka do prezivača. Ali na Marsu postoje i drugi moguci izvori metana. I dok jedan istrazivač, Vladimir Krasnopolsky s Katoličkog sveučilista Amerike, tvrdi da su ti drugi izvori toliko nevjerojatni da metan mora biti bioloskog porijekla, vecina znanstvenika iz Odsjeka za planetarne znanosti američkog astronomskog drustva kaze da su usmjereni na ne-bioloske mehanizme nastanka metana na Marsu. Bilo sto je posljedica nastanka metana, ovi nalazi rasprsili su nevjericu koja je proslih godina pratila izvjestaje o metanu u Marsovoj atmosferi. Kako metan ne moze dugo opastati u amotsferi Crvenog planeta, izvor mora biti ‘nedavan’. Jedna od ideja je da je Mars ‘nedavno’ udario komet koji je sadrzavao smrznuti metan. Iako su takvi udari relativno rijetki, Sushil Atreya sa Sveučilista Michigan izračunala je da bi plin koji dolazi iz kometa sa samo 2% metana mogao ostati u Marsovoj amtosferi i do 2000 godina. To bi moglo izazvati amosfersku razinu metana od 60-ak čestica na milijardu, sto su uočili astrobiolog Michael Mumma i njegovi kolege iz NASA-inog Goddard Space Flight Centra. Druga je mogucnost da je plin zakopan u mjesavini metanovog leda nazvanoj klatrat, gdje se oslobađa uslijed geotermalne otopljene vode i u mjehuricima izlazi kroz prirodne pore i rasjeke u Marsovoj jezgri. Taj metan nije znak samog zivota, nego mjesta na kojem je mogao prezivjeti. Postojanje metana dobro je uočljivo na seriji detaljnih slika, spektralnih promatranja visoke rezolucije s 8-metarskog teleskopa Gemini telescope, koje je snimio Mummain tim. Oni su jasno identificirali dvije odvojene metanske linije, sto je čvrsci dokaz od prethodnih jednolinijskih detekcija kod kojih moze doci do krive interpretacije viđenog i sliči nalazima druge dvije skupine znanstvenika. “Pravi je”, kaze Stephen Squyres, sef znanstvenog tima NASA-ainih Mars rovera. “Sada je vazno utvrditi odakle dolazi i kamo odlazi”. Ono sto stvar čini dodatno zanimljivom je da proračun koji je izvela Atreya pokazuje da česte i snazne pjesčane oluje na Marsu moraju oslobađati velike količine vodikovog preoksida. Za taj visokoreaktivni oksidant se pretpostavljalo da postoji na Marsu jos od 1976. godine i vremena Vikinga, ali nije bio potvrđen sve do 2003. “Sav taj oksidant morao bi razarati metan u viskom omjeru”, rekla je Atreya. Lokalne i privremene oluje mogle bi objasniti nejednaku rasprostranjenost metana ne Marsu, koju su uočili i Mumma i drugi znanstvenici. Ali to također ukazuje i na to da se metan oslobađa u puno vecoj količini nego sto to sugerira njegova trenutna koncentracija u atmosferi. Ako je tako, teorija o porijeklu metana s komete ili iz vulkana postaje manje vjerojatna, a mogucnost da dolazi iz ‘zivog’ izvora sve je prihvatljivija.
