U selu Memcici kod Begovog Hana od nekadasnjih 250 stanovnika danas zivi samo osam. O tezini zivota u gotovo napustenom selu govori Safet Memcic, hranitelj jedne od dvije preostale porodice, koji sanja dan kada ce kao i njegove dojucerasnje komsije “spustiti” se u Begov Han i s porodicom zapoceti zivot dostojan covjeka. Bez ikakvih primanja, prezivljavajuci od nadnicenja i milostinje drugih, supruznici Safet i Nesiba i njihove dvoje djece Harisa (13) i Haris (18) zive u nadi da ce se neko smilovati nad njihovom sudbinom. Kuca od blata i pruca U porodicnoj kuci od blata i pruca, bez vode, kupatila i osnovnih zivotnih uslova, tesko je i povjerovati da covjek moze u ovakvim uslovima zivjeti. Zimi je pogotovo tesko, jer se put ne cisti, a opasnost od divljih zvjeri vreba na svakom koraku. – Znao sam kada napada duboki snijeg, po dva kilometra cistiti put da mi djeca odu u skolu. Ove godine Haris je zavrsio srednju skolu. Ni sam ne znam sta cu sa Harisom u septrembru. Bolestan sam, zdravlje me je vec odavno napustilo. Dok su zajedno putovali Haris se brinuo o mladjoj sestri, a sada samu ni ne pomisljam da je pustim, a tek je sedmi razred, i odlican je ucenik. Razmisljam, mada mi je zao, da je iskljucim iz skole, sta cu, drugog izbora nemam, kaze Memcic. Kako bi se spasili samoce i bijede te zapoceli gradnju vlastite kuce, Memcici su predali zahtjev nadleznom kantonalnom ministarstvu za zamjenu zemljista, kojim su ponudili Nesibino naslijedjeno zemljiste za porcelu u Begovom Hanu. Nazalost, kako istice Safet , sve je sada na drzavnom nivou i vec nekoliko mjeseci ceka se odgovor. Od obecanja se ne zivi “Mnogi mi kazu, da zapocenem gradnju na predvidjenoj parceli zamjene, ali kako cu kada nemamo novca za hranu, a kamoli za gradnju kuce. Obecanja ima, ali od obecanja se ne zivi. Pokusavao sam da izganjam penziju, nisam uspio. Od naknade za demobilisane borce plac'o sam rezije. Evo sad nam uzese i to. Ovih dana su dolazili da mi iskljuce struju, i iskljucit ce jer nemam para da platim racune”, kaze ovaj bivsi borac AR BiH i nekadasnji radnik Zeljezare Zenica. U napustene Memcice malo ko svraca, istice Safet, koji kaze da su ga nakon sto su culi za njegovu i sudbinu njegove porodice jedino, u nekoliko navrata, posjetili clanovi Lokalnog evandjelistickog razvojnog centra. Zadnji put bili su prije dva mjeseca i da nije bilo njihove pomoci, sada bi skapavali od gladi, kroz suze kaze Safet. U zivotnom beznadju, supruznici Memcic, uzdaju se u dobrocinstvo humanih ljudi da ce im pomoci da njihova djeca imaju zivot dostojan covjeka. Memcici vjeruju da ce se institucije i dobri ljudi plemenitog srca odazvati na njihov vapaj za pomoc, a ako neko odluci da ta pomoc bude u novcu, mogu ga uplatiti na ziro racun Safeta Memcica otvoren kod IKB d.d Zenica broj: 134010-0000000120, poziv na broj 600611-14 broj racuna 1020453.
