Njegovo preosvestenstvo episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije Kačavenda poručio je građanima pravoslavne vjeroispovijesti da budu sa Hristom – Bogom ljubavi, mira i milosrđa i da u bratskoj ljubavi pomazu jedni druge i čine bogougodna djela, napominjuci da Bog trazi zdravu vjeru, čisto i plemenito srce. U bozicnom intervjuu za “Nezavisne” povodom proslave episkop Vasilije naglasava da je Bozic veliki dan za čitavo čovječanstvo, jer su njegovim rađanjem pravoslavci primili darove – vjeru, ljubav, pravdu i pravičnost koji ih izdizu iznad svih bica na zemlji. “Nista ne moze biti preče od mira na zemlji, mira u porodici, među bracom, susjedima, drzavama, narodima i rasama”, kaze episkop Vasilije. NN: Koja je Vasa poruka hriscanima povodom najveceg pravoslavnog praznika Bozica – dana kada se proslavlja rođenje Isusa Hrista? KAČAVENDA: Rođenje Hristovo veliki je dan za čitavo čovječanstvo. Njegovim rođenjem primili smo darove koji nas uzdizu iznad svih bica na zemlji, a to su vjera, ljubav, pravda i pravičnost. I danas odzvanja anđeoska pjesma o miru i bratsvu na zemlji. Ali i dalje su ta blaga daleko od ljudi. Svi mi znamo uzrok njihovog odsustva. On je u činjenici da taj mir jos ne moze da nađe sebi mjesto u ljudskim srcima, koja i dalje ostaju gruba i okorela, sklona nasilju i prestupima i strana hriscanskim vrlinama. U ove praznične dane treba da shvatimo da ce se blagosloveni mir javiti u domovima, porodicama, drustvima i narodima ako i samo ako nasa srca, kad počnu kucati rukovođena vjerom, pravdom, ljubavlju i bratstvom, koje nam je on donio. Hristos treba u njih da se useli, da bi ih uspokojio i umiri. Samo on moze da postavi unutrasnji temelj za trajni spoljasni mir u kojem zivimo. Jer sta je preče od mira na zemlji, mira u porodici, mira među bracom, mira među narodima, mira među susjedima, mira među drzavama, među narodima i rasama. Sta je to preče od sirenja dobre volje među ljudima, bez lukavstva i licemjerja. Rodi se Hristos, s nama je Bog. Budimo i mi sa njim, čisto ispovijedajuci svijetu vjeru koju nam je otkrio. Znajuci osobito da je on Bog ljubavi, mira i milosrđa, budimo sa njim nastojeci u bratskoj ljubavi pomazuci jedni drugima. Moleci se da vitlejemska zvijezda obasja vase domove i sve vas draga nasa duhovna djeco, te da ogrije srca vasa, pozdravljam vas radosnim pozdravom: Mir Bozji – Hristos se rodi. NN: Da li je tradicija proslave Bozica u dovoljnoj mjeri očuvana u BiH? KAČAVENDA: Mislim da jeste. Praznovanje Bozica je prvenstveno praznik duse i srca i očuvano je u svim srpskim domovima na prostorima RS i BiH. Ta tradicija se njeguje tamo gdje je to dozvoljeno, javno se slavi na način propisan svetim kanonima i ostalim propisima nase svete crkve. Tamo gdje nije dozvoljeno javno manifestovanje pravoslavnih osjecanja, Bozic se proslavlja u dusi, domu, kroz molitvu, a bez spoljnih manifestovanja. Znamo gdje je dozvoljeno, a gdje nije, odnosno gdje je na papiru dozvoljeno, a u praksi nije. NN: Da li ste zadovoljni atmosferom i sveopstom klimom u BiH u kojoj pravoslavci proslavljaju ovogodisnji Bozic? KAČAVENDA: Nisam zadovoljan atmosferom u RS u kojoj srpski narod dočekuje Bozic. Nisam zadovoljan zato sto imamo trenutno, u ovom postdejtonskom periodu, mnogo nezbrinutih i očajnih ljudi. Nihovo stanje, koje je proizvod vremena u kojem zivimo, je odsutnost odgovornosti prema onima koji bi trebali da imaju osjecaj odgovornosti prema porodicama palih boraca, prema ratnoj siročadi, protjeranima, te izbjeglicama koje jos zive po jazbinama. Prisutan je kontrast. Na jednom prostoru se u nekim momentima rasipa, dok na drugim narod nema ni kore hljeba. U RS se prevrce po kontejnerima. Sto se tiče sireg prostora BiH, nisam zadovoljan zbog nejednakog tretmana prema svim građanima BiH. Jos ima mnogo zaprtenih i porusenih srpskih sela, u kojima nema crkve, domacistva niti zitelja. Hvala bogu, toga manje ima u RS. Obnavljaju se domovi, htio to neko priznati ili ne. To vidimo i u sredini u kojoj zivimo.
