U nedjelju, 31.01.2016. godine obilježena je osamnaesta obljetnica mučeničke smrti fra Vjeke Ćurića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene rodom iz Lupoglava kod Žepča. Fra Vjeko je od 1983. godine pa sve do svoje smrti djelovao kao misionar u Ruandi.
Ko se još ne sjeća strašnih vijesti iz 1994. u Ruandi u središnjoj Africi većinski Hutui u samo sto dana poubijali su mačetama, toljagama i vatrenim oružjem gotovo milion Tutsija. U Ruandi su se tada zatekli i hrvatski svećenici misionari, od kojih su neki riskirali svoj život da spase nedužne. Takav je bio i fra Vjeko Ćurić, i sam ubijen četiri godine kasnije, 31.01.1998. godine. Na mjestu pogibije danas je spomen-ploča, a i papa Ivan Pavao II samo dan nakon fra Vjekina ubistva spomenuo ga je u govoru na Trgu Sv. Petra: – Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara, koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.
Fra Vjeko Ćurić rodio se kod Žepča u BiH 1957. godine. U Visokom je završio klasičnu franjevačku gimnaziju, a zaređen je 1982., nakon što je diplomirao bogosloviju i filozofiju u Sarajevu. U Parizu se pripremao za misijski poziv, a u Ruandu je otišao 1983. Prema franjevačkom planu Projekt Afrika nastojao je naučiti mjesne običaje i plemenske jezike, pomagao je u duhovnim i materijalnim potrebama lokalnom stanovništvu te organizirao konvoje humanitarne pomoći.
U jeku građanskog rata, gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Vjeko Ćurić je ostao, iako je nekoliko puta bio u smrtnoj opasnosti. Spasio je nekoliko hiljada Tutsija, među njima najviše djece, koju je nazivao svojim garama – crnčićima.
