Ljekari nisu uspjeli spasiti stopalo mladića iz Žepča

Stanje 19-godišnjeg Ivana Sliškovića iz Žepča koji je sebi nanio teške povrede lijeve šake i lijevog stopala trenutno je stabilno, kazali su iz KCUS-a. Kako je potvrđeno, mladić je dovezen na KUM iz Kantonalne bolnice Zenica, gdje je imao povrede lijeve šake i lijevog stopala.

– Pacijent je nakon ukazane pomoći prevezen na Kliniku za plastičnu hirurgiju, gdje mu je izvršena replantacija lijeve šake, dok se nažalost lijevo stopalo nije moglo spasiti – kazali su nam iz KCUS-a.

Takve bolove normalan čovjek ne može podnijeti

Ugledni sarajevski ortoped Šukrija Đozić smatra da je teško povrijeđeni 19-godišnjak takvo nešto mogao napraviti sebi samo u poremećenom stanju. Kako je rekao, okolnosti šokantnog slučaja su zastrašujuće i skoro nemoguće.

“Tokom rata, ali i poslije, amputacije su se radile isključivo pod općom anestezijom. Ne pamtim da sam u svom radnom vijeku imao ovakav slučaj. To je strahovita bol, koja se mogla podnijeti samo u stanju teškog šoka i traume. Taj mladić je morao sebi presjeći krvne sudove, nerve, kost… Mi to nazivamo takozvanom giljotinskom amputacijom i čudi me kako nije izgubio svijest, jer rijetko koji čovjek ima smanjen osjećaj za bol. Preciznije, da u budnom stanju odsiječe sebi ekstremitete. A posljedice mogu biti strašne, od infekcije, gangrene pa nadalje”, tvrdi Đozić.

Pojašnjava kako se ovakvo nešto moglo desiti samo u suludom, zamračenom psihičkog stanju.

“To su bolovi najjačeg intenziteta, koje normalan čovjek ne može podnijeti. Očito je riječ o posebnoj psihi. Najvažnije je sada spasiti mladićev život pa tek onda razmatrati mogućnost da se spase ekstremiteti i vrate u funkciju. Jer, to su duge operacije, koje znaju potrajati i po 10, 12 sati”, rekao je doktor Đozić.

To je bila pobuna protiv društvenog stanja

Šijaković: Želio je biti prihvaćen

Sociolog Ivan Šijaković smatra da je sudbina nesretnog mladića pokazatelj neodgovornosti društva i jedna velika društvena opomena.

“Radi se o ugroženoj kategoriji društva. Taj mladić, ako je psihijatrijski slučaj, onda je takvo stanje zahtijevalo smještaj u posebnoj instituciji, gdje neće moći nanijeti nikakvu štetu ni sebi ni drugima. Sreća je da se nije obrušio na ljude oko sebe. Ovakve stvari uglavnom pogađaju nezaposlene, ratne invalide i sve one kategorije o kojima se država ne brine. Jasno je da mladić nije smio boraviti sam, a posebno ako se radi o siromašnoj porodici. On je bio u “makazama”. Preciznije, kod njega se radi o dvostrukoj marginalizaciji, socijalnoj i medicinskoj”, kazao je Šijaković.

On smatra da je riječ o klasičnoj mladićevoj pobuni protiv društvenog stanja.

“Vjerujem da je samo želio biti prihvaćen, primijećen, želio je raditi kao svaki mlad čovjek. No, okidač je bilo “krivo društvo”. Ovo ćemo knjižiti na njegovu dušu, on će ovo nositi kao veliku stigmu, ali neka bude opomena svima. Nakon oporavka u bolnici, najbolje rješenje će biti smještaj u odgovarajućoj ustanovi, jer bi vratit ga u sredinu u kojoj je to napravio sebi, bila čista ironija”, rekao je Šijaković.

(Avaz/Haber/Zepce.Ba)