Na današnji dan preminuo književnik Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović, bosanskohercegovački književnik i umjetnik, rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Dobitnik je brojnih nagrada, poput Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrade Društva pisaca, Bošnjačke zajednice Preporod, nagrade Hasan Kaimija.

Za djelo “Vječnik”, koje je izašlo 2005. godine, Društvo pisaca Bosne i Hercegovine kandidovalo je Ibrišimovića za Nobelovu nagradu.
No, mnoge Ibrišimovićeve knjige ni danas nisu dovoljno iščitane. Snažne poruke koje se u njima nalaze, nisu dovoljno prenošene. Jedno od takvih djela je i knjiga naziva “Ruhani i šejtani inspiracija”. Knjiga koja je, kako tvrdi Ibrišimovićev sin Zlatan, posvećena Bosni, Bošnjacima, ali i svim njenim narodima.

Knjiga koja u sebi sabire eseje, članke, reminiscencije, zapise i intervjue Nedžada Ibrišimovića, prvi put je izdata 1996. godine i u njoj su se našli članci u periodu od 1990. do 1996. godine. Ponovo je izdata u proširenom izdanju 2005. godine, sa člancima do 2004. godine, u sklopu Ibrišimovićevih sabranih djela. Pred samu smrt, Nedžad Ibrišimović odlučio je da knjigu ponovo izda.

“Prije smrti moga oca Nedžada išli smo po skupovima gdje je on držao govore i ljudi su bili fascinirani stvarima koje je on imao da kaže. Stalno su zapitkivali može li se to spustiti na papir, da to ostane kao dokument. Nedžad je često govorio da on ima već te dokumente i da je to upravo ova knjiga. Da je on zapisao stavove, stvari o kojima govori već u njoj”, rekao je Zlatan Ibrišimović, pojašnjavajući “put“ knjige u intervjuu za agenciju Anadolija.

Nedžad Ibrišimović preminuo je u septembru 2011. godine, a djeci je u amanet ostavio reizdavanje knjige. Nakon dvije godine, knjiga je ponovo “ugledala svjetlost dana“, a Nedžadovi sinovi Oro i Zlatan žele da što veći broj ljudi upije Nedžadovu mudrost, koju je on pretočio na stranice svoje knjige.

“Nije ovo Nedžadova privatna stvar, nije je Nedžad pisao za sebe i sebi, niti meni za police i moje kuće. On se bavi temama jednoga naroda, jedne države. To je osnova, srž i bit ove knjige. Ali ona je puno više od toga. Ona pripada ljudima kojima se obraća. Ona pripada svima”, istakao je Zlatan.

Knjiga je posvećena prije svega, pojasnio je Zlatan, Bošnjacima. Kroz svoja pisanja od ‘90. godine naovamo, Nedžad Ibrišimović bavi se Bošnjacima, koji su kroz svoju dugu istoriju imali zemlju i svoje ime. Prije više od 100 godina, ime i zemlja su im oduzeti, a kada su početkom 90-tih godina ponovo dobili priliku da budu to što jesu, Bošnjaci, a ne muslimani sa velikim M, dobili su “granatu u glavu od svojih susjeda”.

“On je vrlo nadaren pisac, njegovo snažno literarno pero znano je na prostoru cijelog Balkana, pa i šire. Iz tog njegovog pera izlaze krici i jauci za taj usud koji se sprema njegovoj zemlji i njegovom narodu. On u tom stanju haosa i straha piše određene tekstove, bori se protiv te nepravde, odupire se. Postepeno, od ‘90. godine naovamo, ulazi u rat, agresiju, genocid koji se desio njegovom narodu i on to sve bilježi na jedan svoj način, vrlo dragocjen, zanimljiv i bolan način. Ostavlja nama taj dokument, koji će nadam se, buduće generacije njegovati i čuvati, da znaju šta im se desilo”, rekao je Zlatan.

“To što sam Bošnjak, to je dar mojih predaka i moga naroda, to što sam Bosanac to je dar moje zemlje, a što sam musliman to je dar Allaha Uzvišenoga i sve troje sam na neki način u sebi zatekao”, pisao je Nedžad Ibrišimović.

Kroz tekstove u knjizi, Nedžad pokušava probuditi svijest kod Bošnjaka, ali tako da ne zaborave sve što im se desilo. On im daje smjernice i putokaze kako da nastave borbu kroz život. Knjiga, kako kaže Zlatan, prvenstveno pripada ovoj zemlji, bošnjačkom narodu, ali i drugim narodima u Bosni, da vide na koji način jedni druge “doživljavamo”.

“Knjiga je putokaz, smjernica i poruka Bošnjacima da budu jedinstveni, da budu jaki, obrazovani, otvoreni, da prihvate evropske vrijednosti svakako, da budu civilizirani, uljudni, ponosni, dostojanstveni. To su sve poruke koje Nedžad šalje svom narodu”, naglasioje Zlatan.

Evropi i drugim zemljama, nastavio je on, Nedžad Ibrišimović poručuje da ne dozvole sebi da budu siromašni za jedan narod koji, poput Bošnjaka, ima svoju tradiciju i kulturu. Ona je bitna i za druge narode, ako je pravilno pročitaju. Nikoga ne vrijeđaj, ali svoje ne daj.

“Nedžad se obraća piscima, Bošnjacima, koji pokušavaju u posljednje vrijeme da naprave ravnotežu, balans, unoseći u svoju kulturu i književnost, elemente tuđe kulture, odnosno književnosti, u nekim slučajevima srpske, tj. hrvatske. Ali on kaže da je to potpuno pogrešan pristup stvarima. Bošnjaci moraju svoju umjetnost i kulturu dovesti do savršenstva da bi oni na kraju bili i u srpskoj i u hrvatskoj kući. Ta kultura treba da bude odraz Bošnjaka bez podilaženja drugima. Da budu svoji i da nastoje da je razvijaju jako i snažno”, naglasio je Zlatan.

U vremenu u kojem živimo, gdje su ljudske vrijednosti u društvu poremećene, a sistem takav da se teško mijenja, a još teže napreduje, knjiga “Ruhani i šejtani inspiracija” može sve one, koji je pročitaju, natjerati da požele promijeniti nešto. Kao jednu od važnih stvari koje Nedžad poručuje u knjizi, Zlatan ističe bitku, koja se vodi uvijek.

“Samo ovdje i ondje ponekad procvjeta. Uvijek je borba i uvijek je bitka. Nemamo mi luksuz da se puno opuštamo, moramo se pretvoriti u divove ako želimo da opstanemo u Bosni, ‘jer nama kao običnoj ljudskoj stoci na ovoj zemlji nema opstanka ako se ne pretvorimo u divove preko noći’. Svako od nas treba da uloži maksimum u djelatnost kojom se bavi i sve je to borba za Bosnu i Bošnjake. Sve je doprinos i svako treba da učini koliko god može, umije, zna, sve je to za Bosnu na kraju”, pojasnio je Zlatan.

Pored knjiga koje je pisao, Nedžad Ibrišimović stvarao je nevjerovatne skulpture. Tehnikom koja nigdje u svijetu nije primjenjivana i inspirisan sjenama, Ibrišimović je kroz svoja djela bio sve ono što poručuje u knjizi. Dosljedan sebi, onome što jeste, a opet otvoren prema svima. Njegove skulpture su ono što je on, bez primjesa tuđeg i stranog.

“Nedžad je bio jako puno ono što govori u knjizi, i u njoj ima najviše Nedžada. Predstavljen je onakvim kakav jeste, ima ga 100 posto. Nedžad je bio ono što je poručivao Bošnjacima. Ako hoćemo da opstanemo, bitno je da snažno i jako znamo ko smo i šta smo”, naglasio je Zlatan, istakavši kako su Nedžadove skulpture posvećene cijelom svijetu, te da nisu zatvorene samo za jedan narod.

Oro i Zlatan Ibrišimović odlučili su osnovati fondaciju koja će nositi ime njihovog oca. Cilj fondacije biće očuvanje lika i djela Nedžada Ibrišimovića, kroz reizdavanje njegovih knjiga, održavanje književnih večeri, te dodjelu nagrade “Nedžad Ibrišimović”.

“Nije on ostavio ništa nama djeci, ostavio je nama svima. Ostavio je pisani trag, kako meni, tako i nama svima. Ono što mi je usmeno kazivao, nalazi se u njegovim djelima. Što je mislio da je korisno, vrijedno, lijepo, prenio je na papir”.

Nedžad Ibrišimović preminuo je 15. septembra 2011. godine u 71. godini života.