Vinko Zovko: Želim zaposliti 120 ljudi u žepačkim vinogradima

U Žepču se gradi vinarija za 35 miliona litara vina, a vlasnik vinarije “Povratak”, Vinko Zovko ima nevjerojatne planove za povratak vinogradarstva i spas ljudi u svome kraju.

Ovo je priča o bosanskom Prometeju koji dolazi iz zemlje koju svi napuštaju. Priča o čovjeku koji želi motivirati i zaposliti svoje sugrađane i to na zemlji gdje se nikada nije uzgajalo grožđe niti pravilo vino”, ovim je riječima radionicu o vinariji Povratak iz Žepča otvorio Željko Garmaz, poznati bloger, pisac i humanitarac.

Piše: Maja Celing Celić

“Čudo iz Bosne! Kako je istarska malvazija našla novu domovinu u Žepču”, tako su u Osijeku, na Međunarodnom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja, WineOS 2017, nazvali radionicu o žepačkoj vinariji.

Vinarija za 35 milijuna litara vina

Željko nije mogao odoljeti da još nadoda kako Vinko Zovko, vlasnik Vinarije Povratak sa suradnicima gradi vinariju za 35 miliona litara vina.

“To vam je kao šest Belja! I to u kraju koje se nikada nije bavilo vinogradarstvom. U kraju okruženim Zenicom i Maglajem, ne baš lijepom okolinom”, uvjerljivo je govorio Željko dok smo ga svi promatrali raširenih očiju. Pored njega je stajao Vinko Zovko dobrohotno se smješkajući i čekajući svoj red. A tek onda je nastao show. Show kakvog može napraviti samo Bosanac pred pomalo suzdržanim Slavoncima koji se mogu dičiti veličinama poput Ivana Enjignija (koji je, usput budi rečeno, taman prije Zovka održao nevjerojatnu radionicu o slojevitosti ne samo njegovih vina nego i porodične tradicije što ga je dovelo na vrh europskog vinarstva) ili Vlade Krauthakera koji stvara ne vina, nego životne eliksire.

No, na stranu Enjingiji i Krauthakeri.

Priču o vinu je započeo o tome kako je i on bio – metalac u struci koji je davne ‘89. otišao u Italiju. Tamo je radio, zaradio, ali kada bi se vratio u rodnu Bosnu, mučilo ga je što ne može pomoći svojim zemljacima.

Vinko Zovko: Čovjeku moraš dati da radi

“Dođem i htio bi počastiti ljude u gostioni, ali ne možeš. Mi smo ponosni. To bi bila uvreda. Ti ovdje čovjeku moraš dati da radi. Žepče i Livno su nejneperspektivniji gradovi u Bosni i Hercegovini. Ljudi tamo nemaju ništa. Prepušteni su sami sebi”, pričao je Zovko gorku priču s osmijehom na licu. Ali onim gorkim osmijehom i izrazom lica koje pokazuje da mu je silno stalo. Onako iskreno, iz duše.

“Kada sam prvi puta ljudima spomenuo vinogradarstvo i svoj plan, nitko me nije shvaćao ozbiljno. Najčešće bi me na kraju pitali: “Dobro, a kad će janjetina?” Prvi karton vina za jednu svadbu sam im morao utrpati. Ljudi ovdje ne znaju ništa o vinu. Kažu, postoji bijelo i crno. I kada sam im dokazao da će ovo biti uspješna priča, na prikolicu traktora sam stavio veliki transparent na kojem je pisalo: Vidite da more!”, pričao je Zovko, a Slavonci i njihovi gosti su ga slušali, ne prestajući se grohotom smijati. K'o da Vinko priča vic o, znate već kome.

Zovko je pojasnio zbog čega vino, zbog čega “Povratak”, kako je to uspio i zašto mu je toliko stalo.

Tri oblika suradnje

“Ponudili smo tri oblika suradnje. Prvi oblik je obrađivanje zemlje. Da svatko ponaosob na svojoj zemlji stane čvrsto, s obje noge i da sam uloži određena sredstva da podigne nasad vinograda. To je najveća dobit. A mi kao vinarija otkupom garantujemo prihod od 6.000 eura po hektaru godišnje.

Na taj oblik suradnje se odlučilo više od 20 vinogradara te se udružili u zadrugu.

Drugi oblik je iznajmljivanje zemljišta. Imamo lokalne poljoprivrednike koji daju 250 maraka po hektaru, a mi kao vinarija obzirom da radimo na duljli period dajemo 500 maraka po hektaru što je više nego li da netko sije pšenicu. Dakle, uzimamo zemljište u zakup na 20 godina i u maniri dobrog domaćina obećajemo da ćemo dovesti vinograd u puni rod, brinuti o njemu, a nakon 20 godina vinarija izlazi iz zakupa i predaje vinograd vlasniku.

Treći oblik saradnje za kojega mislim da je manje preporučljiv je prodaja zemljišta. Imamo veliki broj malih domaćinstava, starih i nemoćnih ljudi koji nemaju penziju, djeca su daleko. Tada je bolje da prodaju zemlju. A i to je dobro jer će se na toj zemlji zaposliti naš čovjek jer 5 hektara vinograda znači jedno novo radno mjesto”, pojašnjava svoju taktiku Zovko kod kojega je trenutno 16 zaposlenih, a ono što planira je u svojim vinogradima zaposliti 120 ljudi, odnosno zbrinuti 750 obitelji.

38 hektara pod vinovom lozom

Prvi vinogradi podignuti su 2014. godine, a novi nasadi već iduće, 2015. godine. Prva berba obavljena je 2016. godine.

Za sada vinarija Povratak obrađuje 38 hektara pod vinovom lozom, a svojim su vinima dali naziv “Xepcio vinum”. Naime, Xepcio potječe od latinske riječi emtio što znači kupovanje, a zabilježeno je kako je na žepačkom području ipak nekada davno, i to u vrijeme starih Rimljana, uzgajana vinova loza.

Cabernet Franc, Merlot, Ancellotta, Müller-Thurgau, Traminac, Palava i Pinot sivi sorte su koje čine seriju od 5 vina, simbolički nazvanih “Zemlja”. Osim ovih, u zasadima imaju i sorte Uni Blanc, Marselan, Garganega, Malvasia Istria i Lambrusco Salamino.

Stilizirane etikete sa stvarnim ljudima

Vina ne samo da pripadaju seriji koja se zove “Zemlja”, a uz naziv vinarije, “Povratak”, simbolizira povratak zemlji, iskonskom, tradcionalnom, etikete na vinima također imaju svoju priču. Radi se o stiliziranim crtežima osoba, i to stvarnih osoba od kojih svatko nosi svoju tešku životnu priču.

Uzeo je Vinko Zovko u ruku bocu Caberneta Franc Ancellotta i obratio nam se:

“Vidite, na ovoj slici je Antun. Antun je iz Žepča. Obratio mi se rukom pisanom molbom. Starim krasopisom kojega je naučio u dva razreda koliko je pohađao škole. Molio me da uzmem u zakup njegova tri duluma zemlje. Par puta je napisao da je sam kupio zemlju, da ju nije naslijedio. I da zna da neće dočekati puni rod vinograda, ali toj zemlji želi dati dodatnu vrijednost, da od nje nešto kasnije ima njegov sin i unuk.

Takvi su ljudi najveći oslonac mog projekta”, pričao je Vinko sa iskrenim žarom, a u glasu se mogao osjetiti drhtaj kojega sigurno osjeća upravo zbog tog povjerenja kojega mu njegovi ljudi daju.

“Naša vina sigurno nisu među najboljima na ovom festivalu”, izvalio je Vinko izazvavši smijeh i odobravanje prisutnih te nastavio, “ali srest ćemo se nagodinu, za deset godina pa ćemo dokazati što znamo. To je naš život i naša sudbina”, zaključio je Zovko kojega su svi prisutni nagradili gromoglasnim i dugim pljeskom.

No, nije Vinko Zovko lud, zna on da nije sve baš tako, početnički. Zna Vinko da je njegova Palava, češka autohtona sorta koja je u Bosni pronašla svoj novi dom osvojila nepca zahtjevnih ljubitelja vina koji vole lagana, aromatična, elegantna i pitka vina.

Ivan Enjingi: Vinko, čuvaj svoju zemlju

Kako je upravo ova radionica zaključila osječki WineOS, svi smo se podružili uz dobru kapljicu i razgovor. Vinko Zovko došao je pozdraviti Ivana Enjingija, revolucionarnog hrvatskog vinara koji je već sada postao legenda. Vinara koji prije svega poštuje svoju zemlju. A to je poručio i Vinku:

“Velika do neba čestitka na upornosti i hrabrosti. Radom se sve može! Ne daj svoju zemlju! Ali radi kvalitetna vina. Nemoj ići na količinu nego na kvalitetu”, rekao je Ivan Enjingi svom kolegi vinaru koji je ovu priču zaključio riječima:

Doći će i do toga. Doći će. Prvo želim zbrinuti svoje ljude.

Mi ovom ne samo bosanskom Prometeju nego i Don Quijoteu od srca želimo da ostvari svoje želje i planove.

Foto: Facebook/Vinko Zovko Maja Celing Celić