Farmaceutska industrija za prodaju svojih lijekova koristi različite strategije ovisno o kom lijeku se radi, ne ustručavajući se pri tom da svoje proizvode prodaje i potpuno zdravim ljudima. Sa druge strane mnoge bolesti koje pogađaju siromašne zemlje gotovo se uopšte ne istražuju. Razlog tome leži u činjenici da preko 70% medicinskih istraživanja financiraju farmaceutske kuće koje nisu zainteresovane za razvoj lijekova koje mogu riješiti zdravstvene probleme siromašnih zemalja jer nizak standard njihovog stanovništva ne omogućuje im veliku zaradu. Zbog toga su se proizvođači lijekova bazirali na tržišta bogatih zemalja i razvoj lijekova prilagođavaju njihovim potrebama.
Hormonsko nadomjesno liječenje žena ( HNL )
Jedan liječnik razočaran današnjim stanjem u medicini rekao je da je nekad medicina nastojala stvoriti lijek za bolest dok danas stvara bolest za lijek. Na žalost čini se da je u pravu jer se u posljednjih 20 godina sve više fizioloških stanja proglašavaju za bolest. Najbolji primjer kako jedno normalno fiziološko stanje koje nastaje kao posljedica starosti prerasta u bolest su tegobe vezane za klimaks i osteoporoza. Nakon otkrića da je za klimakterične tegobe žena uključujući i osteoporozu odgovorno smanjeno izlučivanje ženskih spolnih hormona od strane jajnika, krenulo se u stvaranje lijekova na bazi ženskih spolnih hormona čije bi korištenje pomoglo uklanjanju ovih tegoba. Ubrzo su se pojavili i prvi hormonski lijekovi koji su se koristili u sklopu takozvanog hormonskog nadomjesnog liječenja ( u daljnjem tekstu HNL ), pokrenuta je velika propagandna kampanja u kojoj je vremenom HNL-u pripisivan sve veći broj pozitivnih svojstava. Od lijekova koji su pomagali kod klimaksa i osteoporoze ubrzo se ovim proizvodima pripisala i zaštitnička uloga srca i krvnih sudova, kao i pozitivan učinak na kožu i njeno starenje. Sve je to uticalo da je veliki broj žena u razvijenim zemljama počeo koristiti hormone. Prednjačile su SAD i Njemačka gdje je prije nekih dvadeset godina čak 40% žena bilo liječeno HNL-om. Sastavni dio kampanje bila je i prezentacija rezultata istraživanja o djelotvornosti ovog načina liječenja. Tek kasnije se pokazalo da se tim rezultatima manipulisalo i da nisu prikazane sve pacijentice kod kojih ovaj način liječenja nije dao rezultate dok su nuspojave liječenja prikrivane. Osim toga istraživanja su trajala prekratko što se kod lijekova koji treba da se uzimaju godinama može pokazati pogubno jer se većina bolesti koje nastaju kao posljedica hormonske stimulacije razvija sporo i manifestuju se tek godinama nakon ovakvih hormonskih intervencija.
Farmaceutska industrija teži da ovlada što većim brojem istraživačkih centara, ne samo zbog toga da bi rezultati tih istraživanja išli njima u prilog, nego i zato da bi spriječili da nezavisne studije dođu do rezultata koji bi mogli ugroziti prodaju njihovih lijekova. Upravo to su učinile dvije neovisne studije objavljene 1998. i 2002. godine koje bacaju sasvim drugo svjetlo na učinak hormonskog nadomjesnog liječenja na žene starijih od 50 godina. Rezultati istraživanja čiji su rezultati prezentirani 1998.g. u kojem je učestvovalo nekoliko hiljada žena, kod kojih je dijagnosticira ateroskleroza pokazala su da HNL nema gotovo nikakvog učinka na ovo oboljenje, a kao nuspojave hormonskog liječenja navodi se veliki broj žena koje su oboljele od upale žučnog mjehura i žučnih kamenaca, a pokazalo se da je porastao broj žena koje su dobile tromboemboliju, bolest koja nastaje kao posljedica stvaranja krvnog ugruška koji može začepiti krvnu žilu čime, ako se radi o vitalnom organu, može izazvati smrt oboljelog.
Drugo istraživanje koje je rađeno na zdravim ženama starijim od 50 godina moralo je biti prekinuto nakon nešto više od 5 godina zbog izrazito nepovoljnih učinaka hormonskog liječenja na ispitanice u odnosu na kontrolnu grupu pacijentica koje nisu bile tretirane hormonima. Pozitivni efekti hormonskog liječenja manifetovao se u smanjenju raka debelog crijeva za oko 37%, dok su od raka maternice ispitanice obolijevale manje za oko 17%. Pozitivan učinak hormonskog liječenja ogledao se i u smanjenju lomova uslijed osteoporoze za 35%, što je nekoliko puta manje od onoga što su tvrdili proizvođači lijekova. Sa druge strane kod ispitanica infarkt moikarda je bio veći za oko 30%, moždani udar imalo je 40% više žena od onih u kontrolnoj grupi, dok je rak dojke porastao za oko 25%. Porast tromboembolije kod liječenih žena iznosio je 110%. Potvrđen pojačan rizik razvoja upale i kamenca žučnog mjehura iz prethodnog istraživanja. Poređenjem pozitivnih i negativnih strana hormonskog liječenja iz ovog istraživanja jasno je da je šteta od ovog načina liječenja neusporedivo veća od pozitivnih učinaka.
HNL 10 godina kasnije
Nakon objave ovih rezultata krenulo se u njihovo žestoko osporavanje, a kad se dokazalo da je istraživanje rađeno korektno autorima smjernica nije ostalo ništa drugo nego da promijene dotadašnje preporuke za primjenu hormonskog liječenja, tako da nove smjernice liječenje hormonima u sklopu hormonski nadomjesnog liječenja sugerišu samo kod žena sa većim problemima koje nastaju uslijed menopauze, a i tad liječenje treba da traje što kraće i sa minimalnom dozom. Nove preporuke ne spominju korištenje HNL u liječenju srčanih bolesti, a što je najvažnije nigdje se više ne spominje preventivno liječenje žena u menopauzi. Korištenje hormona kod osteoporoze preporučuje se samo u rijetkim slučajevima i to samo onda kad su iscrpljeni svi drugi oblici liječenja. Sve je to razlog zašto je prodaja hormonskih lijekova u razvijenim zemljama posljednjih nekoliko godina pala za preko 300%. Bez obzira na stalni pad prodaje hormonskih lijekova farmaceutska industrija može biti zadovoljna jer je na njima zaradila milijarde dolara. Kako stvari stoje ne može se očekivati da zbog manipulisanja rezultatima istraživanja, što je omogućilo ogromnu zaradu farmaceutskoj industriji od prodaje hormonskih lijekova, neko bude pozvan na odgovornost jer je u kampanju prodaje hormonskih lijekova između ostalih bio uključen veliki broj ljudi iz sfere nauke, zdravstva i politike.
Zemlje nastale raspadom Jugoslavije pripadaju grupi nerazvijenih ili srednje razvijenih zemalja tako da novi načini liječenja na ove prostore dolaze kasnije i manje su zastupljeni, što je povezano sa niskim standardom i manjim mogućnostima kupovine ovih, uglavnom skupih, lijekova. Međutim činjenica je i to da jednom kad ti lijekovi dođu na ova tržišta vrlo teško izlaze iz njih bez obzira na istraživanja, poput gore navedenog, koja su u međuvremenu rađena. Tako liječnici u susjednoj Hrvatskoj apeluju na žene starosne dobi od 40 do 65 godina kojih u Hrvatskoj ima 650 000 da počnu uzimati hormonske lijekove plašeći ih kardiovaskularnim oboljenjima, neizbježnom osteoporozom i ubrzanima starenjem. Pri tom kao moguće neželjene posljedice liječenja navode samo nešto veći rizik za nastanak raka dojke, ne spominjući pri tom ostale nuspojave hormonskog liječenja. Oni dakle i dalje insistiraju na uzimanju hormona iz preventivnih razloga. Pri tom oni ne samo da nisu odustali od liječenja zdravih žena, nego su starosnu granicu kao vrijeme početka uzimanja hormona spustili na 40 godina. Nije jasno šta je motiv tih liječnika. Mala je šansa da ne niti jedan od njih nije upoznat sa spomenutim istraživanjima o učincima i rizicima hormonskog liječenja. Puno je vjerojatnije da je motiv zarada ostvarena premijama koje dobivaju od proizvođača lijekova. Već smo vidjeli da hormonsko liječenje ni na koji način ne utiče na prevenciju srčanih oboljenja. Osim toga osteoporoza nikako nije neizbježna posljedica starenja. Smanjenje gustine kostiju je neizbježna posljedica starenja međutim to nije osteoporoza. Postoji takozvana staračka osteoporoza koja značajno povećava rizik za lomove, prije svega lom kuka. Kod takvih lomova 25% starih ljudi umire unutar 6 mjeseci, dok velika većina onih koji prežive lom do kraja života trebaju tuđu pomoć. Kod mlađih postemoauzalnih žena u dobi od 55-65 godina dešavaju se 4 loma na 1000 žena što je 0,4%. Pri tom je važno napomenuti da lomovi u tim godinama nisu fatalni i imaju neuporedivo bolju prognozu od lomova koji se dešavaju kao posljedica staračke osteoporoze. Pitanje je koliko je opravdano, sve i da je hormonsko liječenje učinkovito u prevenciji otseoporoze, izložiti 1000 žena riziku obolijevanju od raka dojke, moždanom udaru i tromboemboliji da bi bila spriječena 4 loma kuka.
