Šri Lanka kao Srebrenica

Širom svijeta Srebrenica je sinonim za genocid i dugo čekanu međunarodnu pravdu, a Šri Lanka se susreće sa svojom vlastitom srebrenicom, piše Gordon Weiss, pisac, novinar i nekadašnji uposlenik Ujedinjenih nacija u toj zemlji, koji je neko vrijeme živio i u Sarajevu.

Podsjećajući kako je u augustu 1995, čak mjesec nakon pokolja 8.000 nedužnih dječaka i muškaraca muslimana u ovom istočnobosanskom gradiću, svijetom počela odjekivati istina o svemu što se tamo dogodilo, te pišući o pronalascima kostiju, odjeće i masovnih grobnica u opustošenom gradu, kao i o suđenju Radovanu Karadžiću, autor skreće pažnju na ono što se dešava u Šri Lanki u 21. stoljeću.

Tamo je do januara 2009. nacionalna armija gerilce Tamilske tigrove otjerala na teritoriju veličine New York Cityja. To je bila kulminacija 30-godišnjeg građanskog rata. Pet mjeseci su u pokušajima da ubiju lidera Tamilskih tigrova, Velupillaia Prabhakarana, otvarali vatru na oko 330.000 tamilskih civila.

Kad se počnu otkrivati stravične tajne

Iako su ti civili bili taoci gerilaca, armija je nastavila s napadima. Prema podacima UN-a, sistematski su gađane i bolnice, a prekinut je i dotok humanitarne pomoći civilima. Desetine hiljada ljudi ubijeno je u granatiranjima.

Razmjere zločina koje je počinila armija Šri Lanke, a koji su skrivani od nezavisnih humanitaraca i novinara, počeli su se otkrivati.

Vlada predsjednika Mahinde Rajapakse opravdavala ih je navodima o globalnoj borbi protiv terorizma, a čitave bande napadale su novinare i TV ekipe.

Strani novinari nisu mogli dočekati odobravanje viza za ulazak u zemlju, a onima koji su već bili tamo onemogućen je pristup bojnim poljima.

Ako je ijedan civil ubijen, onda je to djelo Tamilskih tigrova, poručivao je predsjednik.

Zataškavanje zločina, UN-u zabranjen pristup

Kad je u maju 2009. umro lider Tigrova Prabhakaran, 290.000 ljudi nalazilo se u koncentracionim logorima, a vlada Šri Lanke je spriječila eksperte UN-a, predvođenje generalnim sekretarom Ban Ki-moonom da posjete zemlju.

Neki od preživjelih uspjeli su podmititi čuvare logora i pobjeći u inostranstvo, gdje su govorili o svemu što se tamo dešava. I vojnici su počeli spominjati moguće smrtne slučajeve.

U UN-ovom izvještaju o stradalima na 200 stranica odbačena je mogućnost domaćih sudskih procesa i upućen je poziv na međunarodnu istragu dešavanja u Šri Lanki.

Vlada te zemlje prevarila je čelnike UN-a, strane novinare, diplomate i svjetske lidere. Baš kao i počinioci ratnih zločina u BiH, branili su se kontraoptužbama, negiranjem, uvjeravanjem i samohvalom.

Vlada Šri Lanke se ne smije izvući

Dvije godine od kraja rata strani reporteri i humanitarni radnici i dalje nemaju pristup mjestima gdje se sumnja da su izvršeni zločini, kao ni ratnim poprištima. Vlada Šri Lanke je imala dovoljno vremena da uništi dokaze, dok se istovremeno hvale uspjehom vlastite borbe protiv terorizma.

Ako se vladi Šri Lanke dopusti da se izvuče iz svega ovoga, onda je sistem međunarodne pravde, izgrađen na zločinima u Ruandi i Bosni i Hercegovini, oslabljen.

Srebrenica podsjeća na bolnu i veliku grešku UN-a. U vrijeme kada se Ujedinjene nacije bave potencijalno katastrofalnim unutrašnjim sukobima u Libiji i Obali Slonovače, Šri Lanki ne može biti dozvoljeno da nagriza temeljna načela međunarodnog mira, pravde i sigurnosti, poručuje Gordon Weiss, autor knjige “The Cage: The Fight for Sri Lanka and the Last Days of the Tamil Tigers”, koja će biti objavljena u maju.

Sa-X